VINSKA ISTORIJA
Vinogradarstvo i proizvodnja vina u knjaževačkom vinogorju datiraju još iz doba Rimljana, o čemu postoje i podaci sa arheološkog nalazišta Timakum Minus, neposredno pored Knjaževca. Sa tog kasnoantičkog lokaliteta je iskopan i kip Dionisa, boga vina starih Rimljana. Podaci govore da su se rimske legije okrepljivale kvalitetnim vinima s ovog područja pre polaska u vojne pohode. U zapisima antičkih pisaca iz trećeg i četvrtog veka knjaževački kraj je opisan kao vinogroje.
Džervinovo brdo iznad Knjaževca je lokacija najstarijih vinograda u ovom kraju. To su bili vinogradi zasađeni plovdinom, prokupcem i nešto malo sortnim vrstama grožđa.
Godine 1927. u Knjaževcu je osnovana i Vinarsko-zemljoradnička zadruga, treća takve vrste u Srbiji i izgrađen je vinski podrum kapaciteta 10 vagona, koji je posle 2. svetskog rata proširen na 350 vagona. 1960. zadruga prerasta u Podrum „Džervin“ koji je bio okosnica razvoja vinarstva u Knjaževcu. Prirodni uslovi Knjaževca i okoline od davnina su opredelili ovaj kraj za vinogradarstvo.
VINOGRADARSTVO I VINARSTVO DANAS
Knjaževac je kraj neopisive lepote gde se prepliću etno motivi i tradicija sa kasnorimskim iskopinama i spomenicima. Danas je vino u Knjaževcu neodvojivo od istorije i tradicije ovoga područja. Knjaževačko vinogorje pripada Timočkom rejonu, i u slivu je reke Timok i njenih pritoka. Vinovoj lozi pogoduje i klima ovog kraja, umereno kontinentalna, koju karakterišu topla leta i hladne zime, sa preko 300 sunčanih dana u godini.
U ovom rejonu preovlađuju tri osnovna tipa zemljišta: aluvijalni nanosi, jezerski sedimenti i tlo koje se razvilo na eruptivnim stenama i krečnjaku.
U knjaževačkom vinogorju zastupljene su crne sorte crni burgundac, prokupac i plovdina, a od belih smederevka i italijanski rizling. Danas se u knjaževačkom vinogorju neguju od autohtonih i starih sorti prokupac, vranac i plovdina, kao i brojne vrhunske sorte kojima pogoduju klima i zemljište.
U Knjaževcu je aktivno i Udruženje vinogradara i vinara, koje je i jedan od inicijatora Sajma pršute, vina i sira, koji postaje tradicionalan. Udruženje okuplja podrumare, proizvođače prirodnog vina u cilju razvoja proizvodnje, edukacije i zajedničkog nastupa i plasmana proizvoda. Udruženje je jedan od inicijatora postavke Muzeja vinarstva koji se nalazi u okviru postavke etno parka. Muzej zajedno sa starom seoskom školom, kućom u tradicionalnom stilu i lapidarijumom, čini jedinstvenu ambijentalnu tradicionalnu, vinsku i rimsku celinu.
PUT VINA
| Objekat | Adresa | tel. | sajt |
| Vinarija „Jović„ Proizvodi vranac, nebrojeno puta nagrađivan, roze, šardone i rajnski rizling. Vranac ove vinarije, berba 2003. je proglašen po oceni francuskih somelijea i domaćih enologa za vino godine u kategoriji crvenih vina autohtonih sorti. Roze ima posebnu, karakterističnu svežinu i bistrinu, kao i blago naznačenu muskatnu aromu. Uz podrum, uređene su i 4 dvokrevetne sobe namenjene gostima ove vinarije. |
selo Potrkanje, Knjaževac | (019) 730-337 | www.vinarijajovic.rs |
| Podrum „Isakov„ Proizvodi medicinsko prirodno vino sa dodatkom ekstrakta lekovitog bilja pod nazivom Gurgusovačko crno i Gurgusovačko belo. |
Marka Kraljevića 10, Knjaževac | (019) 731-105 |
Sve informacije o knjaževačkim podrumima vina se mogu dobiti u restoranu „Džej Bi„, Knjaza Miloša 170, Knjaževac, gde se nalazi i sala za degustaciju u kojoj su ta vina i izložena, tel (019) 732-540.
ŠTA JESTI
Uz snažna predjela tipa jakih pita treba probati vranac iz Knjaževca, uz šunku dobro ide blago muskatni roze, koji se najbolje slaže i sa dimljenim suhomesnatim proizvodima. Mlada lagana roze vina se dobro slažu i sa prebrancem, a potrkanjski šardone bi valjalo piti sa staroplaninskom jagnjetinom.
ŠTA VIDETI
U Knjaževcu se u maju mesecu održava i tradicionalni Etno fest „Molitva pod Midžorom„. To je jedinstveno takmičenje u pravljenju sira, postavljanju starinske srpske sovre i u raznim čobanskim igrama.
KAKO STIĆI
Knjaževac je sa Beogradom povezan sa više direktnih autobuskih linija. Od Beograda je udaljen oko 300 km. Do Knjaževca se može doći i automobilom međunarodnim putem E 75 od Beograda do Niša, pa magistralnim putem preko Svrljiga, ili preko Zaječara ili preko Soko banje.









