Pećina Ravništarka

Kučevački kraj na istoku Srbije bogat je pećinama koje predstavljaju pravi raj za ljubitelje speleologije. Pored pećina izuzetne lepote, kao što su Dubočka i Ceremošnja, u ovom kraju nalazi se i Ravništarka, zakonom zaštićen spomenik prirode.

Ona je rečna pećina čijim podovima prolazi potok Ponorac koji izvire par kilometara uzvodno u nešto manjoj Bisinoj pećini.
Locirana u ataru sela Ravnište, pećina svoj današnji status umnogome duguje momcima iz okolnih sela koji su je prvi prešli od početka do kraja i tako utabali put koji će kasnije pratiti profesionalni speleolozi. Danas je pećina Ravništarka dobro istražena i prilagođena posetiocima koji je mogu obići uređenom stazom dugom nešto više od pola kilometra.
Pećina bogata tavanskim i zidnim nakitom, posetiocima pruža priliku da se upoznaju s morfo-speleološkom raznovrsnošću grupisanom u devet celina.
Prvi deo pećine, „Savin kanal” pruža se dužinom od 88 metara od samog ulaza do „Omladinskog kanala”, druge po redu celine. „Omladinski kanal” dugačak je nešto više od 70 metara i veoma je bogat pećinskim ukrasima. Pažnju posetilaca u ovom delu posebno privlači „Šlingeral”, bogato nabran saliv nalik na kratke zavesice, zatim prostran saliv „Odžaklija”, nazvan tako zbog sličnosti s otvorenim ognjištem, kao i masivna bigrena polulopta nazvana „Rudonja”.
Sledeća speleološka celina na koju nailaze posetioci, „Labudovo jezero”, dobilo je naziv po malom jezeru i po figuri poput labuda koja se u njemu nalazi. U ovom delu posetioci mogu da vide i prirodan splet draperija i stalagmita koji izgledom podsećaju na harfu, kao i impresivnu kolonu stubova nazvanu „Vile jezerkinje”. Lepo oblikovan sistem zidnih ukrasa od svetlucavog kalcita, koji je zbog svoje izuzetne lepote nazvan „Lepa Ravništarka”, zaštitni je znak ne samo „Labudovog jezera” već i cele pećine.
Ako nastavite dalje uz glavni kanal, stići ćete do omanje dvorane sa snežno belom tavanicom s koje vise nebrojeni masivni stalaktiti i čine da ovaj deo pećine izgleda kao da je izašao iz bajke. Baš zbog te bajkovite atmosfere nazvan je „Beli dvorac”, dok je najlepši pećinski nakit u njemu – snežno bela školjka koja se uzdiže s visine od tri i po metra – dobio ime „Snežanin balkon”.
Na „Beli dvorac” nastavlja se „Leopardov kanal”, tako nazvan zbog čudnih šara na tavanici i zidovima, a nakon njega ulazi se u jedinu pravu dvoranu u pećini – „Crni dvorac”. Snežno beli pećinski nakit koji se prostire duž crnih stena u ovoj dvorani, stvara vizuelno zapanjujuć kontrast a nazvan je „Ikonostas”. Neobični ukrasi koji ga okružuju nose naziv „Ptice”.
Nastavite dalje „Izvorskim kanalom”, koji krasi grupa stalaktita nazvana „Glavonje” i veliki beli ukras nazvan „Bela kapija”, i stići ćete do malog belog dvorca, slepog kanala koji ima oblik dvorane. Poslednji deo pećine zove se „Dušanove galerije” i nazvan je tako po Dušanu Nedeljkoviću, čoveku koji je zaslužan za izgradnju puteva koji omogućuju posetiocima da stignu do pećina Ravništarka i Ceremošnja i uživaju u njihovim čarima.
Na platou iznad pećine svoju posetu Ravništarki završite odabirom nekog od suvenira koji će vas uvek podsećati na nju, ili napravite predah u restoranu gde uz prepoznatljive mirise i ukuse ovoga kraja možete uživati u lepoti netaknute prirode.

Info: Pećina Ravništarka